Postovani sudija Majic,
Zahvalna sam savremenim tehnologijama jer imam priliku da Vam se obratim.
Upravo sam zavsila citanje romana Deca zla. Ne znam odakle da pocnem! Imam potrebu da Vam kazem vise stvari.
Ovaj roman je nesto najbolje sto sam procitala, budvalno sam prozivjela neke momente..
Svoje pripravnicke dane nakon pravnog fakulteta provela sam u Beogradu u sudu i tuzilastvu. Citajuci Vas roman osjetila sam sve ono zbog cega sam upisla pravo, onu energiju koja me nosila hodnicima pravosudja u prvih nekoliko mjeseci. Takodje, opet ste me vratili na onu realnost i na trenutke kada sam sebi govorila da nisam ja za to i opet sam osvjezila razloge zbog kojih sam odustala od pravosudja. Drago mi je da je Nikola Bobic “pobijedio” jer sam kroz njega osjetila ukus pravde i laknulo mi je.. Hvala Vam na tome sto ste do detalja i na uvjerljiv nacin, opisali atmosferu na sudjenjima i razgovore izmedju likova.
Tokom prvih par stranica, pozeljela sam da sam Alen da mi je Nikolin principal, ali sada mogu samo da Vam kazem da mi je zao sto nisam imala priliku da budem Vas pripravnik i da ucim od Vas . Bilo kako bilo, dovoljno je sto mozemo da dodjemo do Vas preko Vasih knjiga, intevjua, tekstova ! 🙂
Da mi se malo slegne sva ova fenomenalna prica pa se bacam na citanje ” Ostrvo pelikana”
Sve najbolje, Vjera Grujicic
Izvini sto Vam pisem ovdje, ne koristim drustvene mreze, osim Twitter-a a tamo ne mogu da Vam se obratim 🙂
