Poštovani sudija Majiću, pre svega Vam se zahvaljujem na brzom odgovoru. Smatram da je da je ovaj blog (za koji sam nedavno saznao) odlična ideja i da pravnici kroz razmenu mišljenja o pravnim pitanjima i dilemama na ovakav neformalan način, mogu razrešiti razne nedoumice koje imaju, ne opterećujići pritom pravosudni sistem radi razrešenja istih. Što se konkretne teme tiče, smatram da zdrava pravnička logika svakako upućuje na to da termine \”veća-manja\” treba tumačiti ciljno, odnosno da je želja zakonodavca bila da strankama u postupku omogući izjavljivanje žalbe na odluku o kazni ne samo zbog visine, već i zbog vrste izrečene kazne. Međutim, smatram da terminologija Zakonika o krivičnom postupku zaista daje osnova da se ovakvo tumačenje napadne, uz obrazloženje da se pomenutim terminima daje značenje koje oni zapravo nemaju. Iako čl. 441. st. 1. ZKP-a ne određuje pojmove \”veća-manja\” precizno, čl. 553. st. 1. tač. 1. pomenutog zakona, to čini. Odredbe navedenog člana kažu da o zahtevu za izricanje jedinstvene kazne odlučuje sud koji je u prvom stepenu sudio u stvari u kojoj je izrečena najstroža vrsta kazne, a kod istovrsnih kazni – koji je izrekao najveću kaznu, a ako su kazne jednake – koji je poslednji izrekao kaznu. U citiranoj odredbi ZKP-a, zakonodavac pravi jasnu razliku između pojmova \”stroža-blaža i \”veća-manja\”, tako da moja dilema ostaje nerešena. 🙂