Poštovani,
odredbom sadržanom u čl. 52 st. 4 ZKP-a imperativno je propisano da “ako oštećeni nije prisutan na pripremnom ročištu ili glavnom pretresu, a uredno je pozvan ili mu se poziv nije mogao uručiti zbog neprijavljivanja sudu promene adrese prebivališta ili boravišta, smatraće se da neće da nastavi gonjenje i sud će doneti rešenje o obustavi postupka odnosno presudu kojom se optužba odbija.”
Kada će se doneti rešenje o obustavi, a kada odbijajuća presuda? Koji je to momenat u krivičnom postupku koji se smatra ulaskom u meritum pa da se isti mora okončati presudom odnosno presudom semora odlučiti u odnosu na optužni akt?
Odredbom čl. 352 st. 1 tač. 3 ZKP-a propisuje da će predsednik veća obustaviti krivični postupak ako ustanovi da se krivično gonjenje ne može preduzeti zbog zastarelosti. ( faza pripremnog ročista)
Pristustvovala sam na suđenju koje je uveliko bilo u fazi glavnog pretresa, a na kojem su branioci okrivljenih predlagali da se donese Rešenje o obustavi postupka jer je nastupila zastarelost krivičnog gonjenja. Nije mi jasno zašto se u tom slučaju nije predložilo donošenje presude kojom se optužba odbija.
U konačnom, moje pitanje je kada će se doneti rešenje o obustavi, a kada odbijajuća presuda, ukoliko je nastupila zastarelost krivičnog gonjenje ili je delo obihvaćeno amnestijom ili pomilovanjem. Da li isto zavisi od faze postupka odnosno da li je u pitanju pripremno ročište ili glavni pretres?
U nadi da sam jasno formulisala pitanje,
Unapred zahvalna na odgovoru,
Milica.