Postovani,
U hipotetičkoj situaciji kada se u postupku sprovode dokazi preslušavanja razgovora snimljenih primenom mere nadzora i snimanja telefonskih i drugih komunikacija, po čl.232 ZKP iz 2005.g., okrivljeni pristaje na preslušavanje istih samo u prisustvu sagovornika iz tih razgovora, a sud ignoriše tu uslovnu saglasnost i kasnije konstatuje da je dokaz sproveden.
Da li se izvođenje dokaza može izvršiti na taj način, ignorišući uslovnu saglasnoat okrivljenog ?
S poštovanjem, Dubravka